Lijep tekst. Sve ono što je falilo tekstovima Gdina Đorđa Vukovića, dao nam je ovaj tekst Gdina Reljića. Osjeti se da čovjek zna o čemu piše.
Ostaje jedan detalj i jedno pitanje na koje nije dat osvrt - to je demografija. Šta će biti sa BiH kada BiH postane država u kojoj živi više od polovine njoj apsolutno lojalnih Bošnjaka ili Bosanaca? Šta će biti kada 2 od 3 naroda prosto iscure iz bosanske populacije? Zar nam se svima ponekad ne čini da se u Bosni čeka, da je taj neki bosanski (levantinski?) fatalizam nečinjenja, suština bosanske/bošnjačke politike?
Lično nemam nikakvih problema ili strahova naspram probosanskih političkih opcija ali ostaje zrno sumnje šta će biti za 30 ili 40 godina. Hoćemo li i tada baš kao sada mirno i ponosno stajati na braniku otadžbine?
P.S. Znam da je patetično preko svake mjere, ne zamjerite.
Preporuke:
0
0
2
sreda, 03 novembar 2010 20:00
Mila W.
Confoederatio Helvetica funkcionise besprekorno: narod razlicitog nacionalnog porekla, razlicite vere i 20% stranaca.
Preporuke:
0
0
3
sreda, 03 novembar 2010 20:06
gavrilo
muslimani nisu hteli da žive čak ni u konfederalnoj zajednici sa ostatkom jer su se bojali srbske nadmoći. sada žele centralizovanu zemlju u kojoj će oni dominirati! to im odgovara!odgovara im i "zlatno doba otomanskog carstva" kada su im susjedi bili samo raja! ali sjećanja su svježa i znana, pa ko sa njima može još živjeti kada su bili spremni napraviti onakva zvjerstva svojim sarajlijama kao što su merkale i ulica vase miskina?
Preporuke:
0
0
4
sreda, 03 novembar 2010 23:42
čitateljka iz Srpske
Dok sam čitala prvi, moglo bi se reći idilični dio
teksta, pitala sam se da li bi gospodin Reljić tako
pisao da je imao nesreću da, kao Srbin, dio rata
provede u Sarajevu. Kao ja ili, mnogo gore, kao moj
sada pokojni brat (umro poslije rata u Republici
Srpskoj), koga je rat zatekao na visokoj funkciji u
privredi i koji je, samo zbog nacionalne pripadnosti, sedam puta hapšen i jedva izvukao živu
glavu. Prethodnih godina i decenija dobio je za svoj profesionalni rad pregršt najvećih jugoslovenskih i BiH priznanja. Medjutim, nakon što
sam pročitala čitav tekst, mogu da kažem samo:
sjajno. Tekst ne bi bio kompletan bez prvog dijela.
Što bi rekli Bosanci: Alal Vam pero, gospodine
Reljiću! Lično ne želim da se sjećam ni dobrih ni
loših dana provedenih u rodnoj BiH prije Republike
Srpske.
Preporuke:
0
0
5
četvrtak, 04 novembar 2010 00:21
Mirko Grbić, Banjaluka
Tekst mi se nije dopao...patetičan je...slažem se za zaknjučnim razmatranjem....ali evo malo i rubnih razmišljanja. Da li bi etnomuzikolog mogao dati činjenice sličnim ovdje navedenim ili recimo potrvrdu Andrićevom Pismu iz 1920.
U BiH se ne svađaju samo narodi već i ptice i vode i rijeke i planine naravno u narodnim lirdkim pjesmama. Divna je pjesma Svadili se orli i sokoli u kojoj orli govore da je Jeleč planina njihova planina a sokoli govore da je njihova djedovina.
U pjesmi Dvije su se vode zavadile ima jedan proročanski detalj. U svađi rijeke Drine i rijeke Ćehotine koja se u Drinu uliujeva u Foči( srednjevjekovna Foča) Ćehotina prijeti drini kada dođe mutna i krvava da će srušiti Alađanske dvore i u njima lijepu djevojku. U ovom zadnjem građanskom ratu u Bih taj dio Foče je srušen i u njemu Aladžanska džamija.!
U svojim Sjećanjima Meša Selimović je rekao da je Bosna za njega i ljubljv i mržnja. Pa ti sada budi pametan i nudi neke zaknjučke. Ćutanje je rječitije od riječi a djela dođu nekako sama !
Uvijhek naopaka po ljude!
Preporuke:
0
0
6
četvrtak, 04 novembar 2010 01:52
B.A. Mesihovic
Jos 1990. pod krinkom klero-nacionalnog politickog organizovanja uslo se u proces podjele (ili pljacke) svih vrijednosti bivse zajednicke drzave (ili kasnije, poslije rata, u novonastalim drzavicama). Ta otimacina i pljacka nazvana je privatizacijom. Nastale klero-nacionalne partije su zapravo mafijaska preduzeca, koja su svojim vocstvima posluzila da se enormno obogate, dok su etnicke mase, koje te partije politicki predstavljaju dovedene do totalnog siromastva. U BiH je situacija najteza jer je ta klero-nacionalisticka-kleptokratska vlast troglava. Ta troglava neman u BiH sad sve cini da prigusi svaku socijaldemokratsku ideju u BiH. Da je to tako vidi se i iz toga sto sve vodje (i Silajdjic i Raguz i Dodik i Covic i Ljubic), kao da su se dogovorile o tome, unisono osporavaju Z. Komsicu pravo da predstavlja Hrvate, jer nije clan nijedne nacionalne hrvatske stranke. Raguz ide najdalje od svih uporno predlazuci da izbor predsjednistva treba premjestiti u Parlament BiH, gdje stranke u zbiru imaju vecinu. Tako bi pliticka matrica u BiH bila zacimentirana za duze vrijeme. Dogovaranja vodja ukazuju na nastojanja da se iz vlasti na svim nivoima istisne SDP, sto ce se vjerovatno i postici koalicijom SNSD, SDA i HDZ (ili hrvatskog bloka umjesto HDZ-a). Jedina nada je socijaldemokrata Komsic koji, koristeci poziciju u predsjednistvu BiH, mozda moze da uradi nesto slicno onome sto su u Hrvatskoj uradili Mesic i Josipovic, cijim je dejstvom znacajno uzdrmana ili bar dovedena u sumnju kleptokratska vlast HDZ-a . Komsicu ce to biti otezano jer u predsjednistvu ima dvojicu vodja koja ga otvoreno osporavaju i koja ce sve uraditi da sprijece bilo kakve promjene, jer im bilo kakve promjene ne odgovaraju. Da su im bilo kakve promjene odgovarale, nebi propustili da ih provedu u prethodnih osam godina kad su u skoro istom tro-klero-nacionalističkom sastavu imali neprikosnovenu vlast u BiH
Preporuke:
0
0
7
četvrtak, 04 novembar 2010 02:01
Marko
Citajuci ove rijeci posteno i od srca napisane, prisjetih se mojih godina zivota provedenih u Sarajevu. Uhvati me nekakva tuga i zal za svim time sto je proslo
I bilo je nekog sarma i stila u tom bivsem Bosanskom zivljenu ali kako rece Slobodan
Svi su bili svjesni nacionalnih i religijski razlika koje su bile duboko potisnute politickim totalarizmom. Samo je bila potrebna prilika pa da svi podju svojim pravcima. Nevolja zadnjeg rata me natrejala da izbjegnem iz Bosne u Ameriku.
Ovdje smo jos zesce podijeljeni nego li i u samoj BIH. Valjda ovdje svi mogu otvoreno pricati. Nema verbanog delikta i suzivotnih barijera bivseg Sarajeva
BIH jeste nemoguca drzava koja se i u proslosti samo cizmom odrzavala.
RIP - sto kazu amerikanci " Rest in piece" ili na srpski " Pokoj ti dusi" drzavo moje mladosti. Sa tobom sam pokopao i moje iluzije o zajednickom zivotu.
Preporuke:
0
0
8
četvrtak, 04 novembar 2010 07:10
Visarion
Ne mora centralizovana država da bude dominacija jednog interesa ali u Bosni jeste.Muslimani koje je Tito navikao da vladaju i koji su svim silama vodili glavnu reč u Sarajevu i na tu prvu ulogu navikli, ne umeju da shvate da se srpski interes pfrobudio i da i mi konja za trku imamo.I što više oni žele dominaciju - to više Srbi udaraju kontru I pokazali su da su uspešni kad vode državu, kad razvijaju njene materijalne moći, kad unapređuju sve čega se dotaknu.To je njihov uslov, to prauslov njihovog opstanka,
A šta možemo, došla vremena kad smo se raziišli, kompletno i neopozivo.Umesto što se izvinjavamo bolje je da to shvatimo mi odavde.Izvinjavanje je teatar, gluma, parada.Izvinite se vi .vele oni, mi nećemo.I što bismo.-U svetu se nama više veruje nego vama Srbima i možemo da vas u njihovim očima zbrišemo kako hoćemo.I svi to uspevaju sem nas.Naterali su nas u debelu defanzivu na svim frontovima sem u Srpksoj, pa i mi negde nešto moramo i možemo.Neka znaju.Recept iz Srpske treba raširiti na ceo narod, biće nam bolje nego da se izvinjavamo.Mrzimo se ali moramo da živimo jedni pored druguh, pa ako htednete daj da mtržnju uredimo.Ako nećete odvojimo se i ne mešajmo dok sve ovo ne prođe.Što bismo se svađali.Dovoljno je da se ne podnosimo.A izvinjenja okačimo mačku o rep.
Preporuke:
0
0
9
četvrtak, 04 novembar 2010 08:51
sharlo akrobata
Ponekad me uveseli a ponekad i zabrine ignorantski odnos naše dijaspore prema bosanskohercegovačkoj stvarnosti. Nismo svi u mogućnosti obrisati sjećanje ili mrlje iz prošlosti. Nismo svi u mogućnosti otvoriti neku drugu stranicu života. Mi koji živimo u BiH živimo i ta vaša mučna sjećanja i te vaše zablude.
Ne mogu ja ignorisati ovog SDPovg jastreba koji pod krinkom socijaldemokratije forsira bosanski nacionalizam i klasični šovinizam prema svemu što njemu nije blisko. Ne mogu ignorisati radne kolege, poslovne partnere, komšije, poreznike...
BiH postoji. Svaki dan me ošamari njena ruka i tu se za nas ništa promijeniti neće, proždire naše vrijeme i naš novac. BiH kao neke idilične slika prve ljubavi odavno nema, ali postoji BiH kao mučna prijetnja, kao zla kob, kao proklestvo. Sa time nama valja živjeti i u tom okviru tražiti prostor za sebe, kolektivnu i ličnu sreću.
Preporuke:
0
0
10
četvrtak, 04 novembar 2010 08:56
Danilo
Veliki srpski pjesnik i diplomata Jovan Ducic,lijepo rece:"Ako drzava nije nacionalna,onda je to samo jedno veliko preduzece,jedna velika zadruga,ali ne i drzava".
Da se pazljivije citalo Andrica,Ducica,Kocica i jos mnoge ljude fenomenalnih umova,bilo bi nas Srba,danas,mnogo,mnogo vise.
A ti neki "elementi sentimentalnosti" koje gospodin Slobodan Reljic "ne moze likvidirati" bio je samo privid u ocima naivnog i beskrajno naivnog srpskog naroda.
Jedan citat Ive Andrica u pripovjetci "Saka sijena i krvavi noz" nas potsjeca na danasnju situaciju u Srbiji sa parolom "EU nema alternativu".Pa kaze nas Nobelovac:"Pred unezverenim i upornim govecetom koje vode na klanje,seljak nosi rukovet sena.Iduci za tim senom koje mu neprestano izmice,govece brzo stigne na klanicu,gde vec cekaju kasapske ruke i konopci.O nedostiznu saku sena otaru krvav noz kojim zivince zakolju".
A kako prolaze patriote u srpskom narodu koji vijekovima ukazuju na pravi put nacije govori Petar Kocic:"Ko iskreno ljubi otadzbinu,slobodan je i neustrasiv kao Bog,a zivi prezren i gladan kao pas".
Preporuke:
0
0
11
četvrtak, 04 novembar 2010 09:00
Marko
Nakon imperijalne krađe Kosova i potonje stopostotne podrške istog od strane muslimanskog vođstva u Sarajevu, Bosni i Hercegovini su dani odbrojani. Bankrotirana Imperija je tim gestom pokazala da nukleus bivše SFRJ nisu njene bivše republike. Niko više ne zna gdje će se završiti raspad SFRJ. BiH kao indigo kopija bivše Jugoslavije preživljava i doživljava istu sudbinu. Šteta! Da je bilo više pameti i s jedne i s druge strane moglo se lijepo dogovoriti. Muslimani u Bosni su imali priliku da sa svojom bivšim rođacima Srbima ostanu u tzv krnjoj Jugoslaviji, pa makar se zvala i Velika Srbija. Njima su Austrougari, potom Titovi komunisti u glavu usadili lažnu posebnost i zauvijek ih odvojili od Srba. Doduše, nije se ni srpsko političko, a još manje i akademsko rukovodstvo potrudilo da tim ljudima olakša povratak njihovim srpskim korijenima.
Preporuke:
0
0
12
četvrtak, 04 novembar 2010 12:47
ssss
Zivela Srpska!!!
A Marko je u pravu, o obe strane.
Preporuke:
0
0
13
četvrtak, 04 novembar 2010 19:19
aleksandar
Komentar za gospodina Mesihovića.
Može biti da je Komšić ubeđeni socijaldemokrata.
Ne kažem. Zaista može biti.
Ali po "ljubavi" i pozitivnim emocijama prema Srbima i svemu srpskom, on je tipični eksponent hrvatske nacionalne politike, a ne "socijaldemokratske politike".
Drugim rečima, a zašto da se lažemo, mrači mu se čelo a lice izvija u grimasu na svako pominjanje bilo čega srpskog i Srbije same.
Tako dolazimo do paradoksalne situacije.
Može biti da rečeni "socijalista" pa još i "demokrata" zastupa "socijaldemokratiju", no po jednom pitanju, a mislim da je jasno po kom pitanju, između njega i HDZ-a, Hrvatske stranke prava, ustaša, nekadašnjih Račanovih komunista, socijalista, Josipovićevih ne znam ni kako se zovu, i svih drugih političkih segmenata nema nikakve razlike.
Daleko mu lepa kuća, i njemu i takvoj "socijaldemokratiji".
Neka je sprovodi u Federaciji. Široko mu polje.
Dalje ruke od Republike Srpske i srpskog naroda.
Preporuke:
0
0
14
četvrtak, 04 novembar 2010 19:40
Bivši Sarajlija
Tekst je pokušaj stavljanja „bošnjačkog“ kukavičijeg jajeta u srpsko gnezdo. Autor, očigledno, ima interes da to čini. Prosto, to ne može proći. Tekst je, s toga, potpuno nerealan, ne uvažava ni stvarnost, ni istoriju, ni pravo naroda da izaberu državu u kojoj će da žive.
Meni je jasno zašto Zapad tera narode da žive „zajedno“ iako zna da je to nemoguće. Zapad čini zločin sa predumišljajem, i to zločin u prvom redu nad srpskim narodom.[/b]
„Zajednički“ život u „Bosni“ nije moguć. Jedino je moguće, pravo, ispravno, pravedno, istorijsko [/b]i HUMANO RAZDVAJANjE NARODA, DA SVAKI NAROD ŽIVI U SVOJOJ DRŽAVI. SVE OSTALO JE ZLOČIN.
NE PRIHVATAM DA MOJA PORODICA I MOJI POTOMCI BUDU ŽRTVE ZLOČINA.
ŽIVELA MOJA DRŽAVA REPUBLIKA SRPSKA !!!
Preporuke:
0
0
15
petak, 05 novembar 2010 00:49
bivša Sarajka
@Bivši Sarajlija
Pažljivije pročitajte čitav tekst, a ne samo njegov
prvi dio i vidjećete da u njemu nema nikakvog
"kukavičjeg jajeta". Po mom mišljenju, tekst je
odličan, analitičan i višedimenzionalan, sa zaključkom koji se ne razlikuje od Vašeg i mog:
Živjela Republika Srpska! A neka se, kako žele, ali mimo nas, organizuju i naše komšije i susjedi.
Preporuke:
0
0
16
petak, 05 novembar 2010 03:04
hronicni izbjeglica
Malo je ostalo u životu mojih ispisnika, pogotovo onih koji su imali istu ili bar slicnu sudbinu mojoj. Teško mogu da shvate mnoge stvari oni cija je životna dob toliko kraca od naše, da su imali tu srecu da ne prežive sve Scile i Haridbe koje su preturili preko glave moji ispisnici i ja. U djecaštvu sam morao da bježim u izbjeglištvo da ne bih doživio sudbinu velikog dijela rodjaka koji nestadoše za vrijeme tzv Endehazije. Vratih se u rodno Sarajevo, nekako se ponovo uklopih u višenacionalno društvo i, sa mnogim školskim drugovima zapeh da pored pohadjanja gimnazije ucestvujem u izgradnji razorene države (nisam nikad bio clan nikakvih partija, organizacija, sekti itsl). Bili smo zaneseni idejom da gradimo nešto novo, lebdjeli smo u oblacima, mada cesto i gladni i slabo odjeveni. Izgradili smo, bar u materijalnom smislu, nešto prilicno solidno (kad se poredi sa onim što je bilo prije rata), školovali se i to besplatno, ostvarili kakve takve karijere (mnogi od nas bez pomoci Partije, samo svojim sposobnostima) i docekasmo da vidimo kako neka sila, koju mnogi nazivaju Iracionalnom, razara sve što je stvoreno. Ipak je to bila sasvim konkretna sila (ili sile), o kojoj ne bih raspravljao. Rezultat je bio ponovni odlazak u izbjeglištvo, poslije 3 godine vegetiranja u tzv muslimanskom dijelu Sarajeva (i dosta mrtvih najbližih). Zbog svega preživljenog ne pomišljam na povratak, ni kao turista. Mnogi citati iz Andrica me samo podsjecaju na preživljeno, odnosno na uzroke svega gorkog u mome životu. A bilo je, savakako, i lijepih dana. Sa autorom se ne bih složio u vezi sa pominjanjem Maticnih država Srba i Hrvata. Dosta mi je bilo slušanja jadikovanja kako mi imamo maticne države a oni, muslimani, imaju samo svoju BiH (dakle, samo su oni autohtoni, a mi smo kao nekakvi došljaci). A ko su bili stanovnici bosanske kraljevine, ako ne pravoslavci i katolici (docnije dodjoše i bogumili)? A o buducnosti države BiH, saživota ili razlaza, neka odluce tamošnji narodi (ali bez krvi)
Preporuke:
0
0
17
ponedeljak, 08 novembar 2010 20:21
Bivši Sarajlija @bivšoj Sarajki
Rečenica
"Konfederalizacija Bosne je jedini njen put ka stvaranju funkcionalne države.", koju autor propoveda, je neprihvatljiva za Srbe, i naliva vodu na "bošnjačku" vodenicu. Prosto, ovom rečenicom se negira pravo Srba da žive u svojoj državi, za šta su vodili rat i dali desetine hiljada žrtava u ovome ratu, i milione Srba koje su ubili Muslimani i Hrvati u 20. veku. Nikakva "funkcionalna" bih država, baš nikakva, Srbima NIJE potrebna. Možemo živeti kao komšije u dve države, i sarađivati sa čistim računima, ali samo kao komšije, svaki narod u svojoj državi.
Preporuke:
0
0
18
sreda, 10 novembar 2010 15:15
bivša Sarajka@Bivšem Sarajliji
Mislim da bi nam više odgovarala konfederacija nego
dosta izgledan novi rat u slučaju pokušaja osamostaljenja. Gospodin Reljić je ugledan novinar,
poznavalac prilika na području bivše SFRJ, u Evropi i u svijetu. Svjestan je činjenice da za
samostalnost Republika Srpska ne bi imala podršku
čak ni Srbije. U konfederaciji smo svoji na svome,
do prilike kad se izmijeni odnos snaga u svijetu i
dobijemo podršku za osamostaljenje mirnim putem.
Ponavljam, gospodin Reljić je samo realan, a Bošnjaci
ne bi konfederaciju, nego unitarnu BiH.
Preporuke:
0
0
19
sreda, 10 novembar 2010 19:08
Bivši Sarajlija @bivšoj Sarajki
Nije tema o „izglednosti rata“ nego je tema o tome, i to treba uvek isticati, da „Bosna“ nije država u kojoj Srbi mogu opstati, i da to NIKADA neće biti.
Isticati da Srbi imaju pravo, kao i drugi narodi, da izraze svoju volju i ostvare svoje pravo da žive u svojoj državi. To je suština. Na tome istrajavati, ne prihvatati nikakvu „Bosnu“ a posebno ne „Baaaaaaaaaaaaaaaaaaazniju“ koju su bombama stvorili ubice Srba (NATO na čelu sa zločinačkom Amerikom, Amerika je kao plaćeni ubica Srba stvarala „Baaaaaaaaaaaaaaazniju“, Amerika plaćena islamskim novcem je ubijala Srbe i stvarala „Bosnu“ po željama Muslimana.)
„Izgledni rat“ je bio i 1992. godine, pa su Srbi hrabro stvarali i stvorili svoju državu Republiku Srpsku, najistorijskiju tvorevinu na prostorima geografske Bosne i Hercegovine. Tu, na srpskoj krvi stvorenu, našu državu, Republiku Srpsku, Amerika je NATO bombama uterala u zločinačku antisrpsku tvorevinu „BiH“.
Jasno je, ne samo Reljiću, da je ovih 20 godina pozicija Srba nepovoljna zbog angažovanja zločinačke Amerike. I tu se odnosi menjaju: Imperija ZLA, Amerika, propada. Kako god bilo, Srbi ne smeju, ne mogu i neće prihvatiti „strah od rata“ da bi ostali muslimansko roblje sve do nestanka. Na kraju, Srbi će realizovati svoje pravo na slobodu i svoje pravo na državu.
I da završim:
Bosna je funkcionalna jedino kada je nema, kada ne postoji. Ili, kao onaj rimski senator što je svaki svoj govor završavao rečenicom: „Ja mislim da Kartaginu treba razoriti“, i ja ću završiti: Bosna je nasilna tvorevina i ne može opstajati bez nasilja i terora, i kao takva će se samorazoriti.
.jpg)
Ostaje jedan detalj i jedno pitanje na koje nije dat osvrt - to je demografija. Šta će biti sa BiH kada BiH postane država u kojoj živi više od polovine njoj apsolutno lojalnih Bošnjaka ili Bosanaca? Šta će biti kada 2 od 3 naroda prosto iscure iz bosanske populacije? Zar nam se svima ponekad ne čini da se u Bosni čeka, da je taj neki bosanski (levantinski?) fatalizam nečinjenja, suština bosanske/bošnjačke politike?
Lično nemam nikakvih problema ili strahova naspram probosanskih političkih opcija ali ostaje zrno sumnje šta će biti za 30 ili 40 godina. Hoćemo li i tada baš kao sada mirno i ponosno stajati na braniku otadžbine?
P.S. Znam da je patetično preko svake mjere, ne zamjerite.
teksta, pitala sam se da li bi gospodin Reljić tako
pisao da je imao nesreću da, kao Srbin, dio rata
provede u Sarajevu. Kao ja ili, mnogo gore, kao moj
sada pokojni brat (umro poslije rata u Republici
Srpskoj), koga je rat zatekao na visokoj funkciji u
privredi i koji je, samo zbog nacionalne pripadnosti, sedam puta hapšen i jedva izvukao živu
glavu. Prethodnih godina i decenija dobio je za svoj profesionalni rad pregršt najvećih jugoslovenskih i BiH priznanja. Medjutim, nakon što
sam pročitala čitav tekst, mogu da kažem samo:
sjajno. Tekst ne bi bio kompletan bez prvog dijela.
Što bi rekli Bosanci: Alal Vam pero, gospodine
Reljiću! Lično ne želim da se sjećam ni dobrih ni
loših dana provedenih u rodnoj BiH prije Republike
Srpske.
U BiH se ne svađaju samo narodi već i ptice i vode i rijeke i planine naravno u narodnim lirdkim pjesmama. Divna je pjesma Svadili se orli i sokoli u kojoj orli govore da je Jeleč planina njihova planina a sokoli govore da je njihova djedovina.
U pjesmi Dvije su se vode zavadile ima jedan proročanski detalj. U svađi rijeke Drine i rijeke Ćehotine koja se u Drinu uliujeva u Foči( srednjevjekovna Foča) Ćehotina prijeti drini kada dođe mutna i krvava da će srušiti Alađanske dvore i u njima lijepu djevojku. U ovom zadnjem građanskom ratu u Bih taj dio Foče je srušen i u njemu Aladžanska džamija.!
U svojim Sjećanjima Meša Selimović je rekao da je Bosna za njega i ljubljv i mržnja. Pa ti sada budi pametan i nudi neke zaknjučke. Ćutanje je rječitije od riječi a djela dođu nekako sama !
Uvijhek naopaka po ljude!
I bilo je nekog sarma i stila u tom bivsem Bosanskom zivljenu ali kako rece Slobodan
Svi su bili svjesni nacionalnih i religijski razlika koje su bile duboko potisnute politickim totalarizmom. Samo je bila potrebna prilika pa da svi podju svojim pravcima. Nevolja zadnjeg rata me natrejala da izbjegnem iz Bosne u Ameriku.
Ovdje smo jos zesce podijeljeni nego li i u samoj BIH. Valjda ovdje svi mogu otvoreno pricati. Nema verbanog delikta i suzivotnih barijera bivseg Sarajeva
BIH jeste nemoguca drzava koja se i u proslosti samo cizmom odrzavala.
RIP - sto kazu amerikanci " Rest in piece" ili na srpski " Pokoj ti dusi" drzavo moje mladosti. Sa tobom sam pokopao i moje iluzije o zajednickom zivotu.
A šta možemo, došla vremena kad smo se raziišli, kompletno i neopozivo.Umesto što se izvinjavamo bolje je da to shvatimo mi odavde.Izvinjavanje je teatar, gluma, parada.Izvinite se vi .vele oni, mi nećemo.I što bismo.-U svetu se nama više veruje nego vama Srbima i možemo da vas u njihovim očima zbrišemo kako hoćemo.I svi to uspevaju sem nas.Naterali su nas u debelu defanzivu na svim frontovima sem u Srpksoj, pa i mi negde nešto moramo i možemo.Neka znaju.Recept iz Srpske treba raširiti na ceo narod, biće nam bolje nego da se izvinjavamo.Mrzimo se ali moramo da živimo jedni pored druguh, pa ako htednete daj da mtržnju uredimo.Ako nećete odvojimo se i ne mešajmo dok sve ovo ne prođe.Što bismo se svađali.Dovoljno je da se ne podnosimo.A izvinjenja okačimo mačku o rep.
Ne mogu ja ignorisati ovog SDPovg jastreba koji pod krinkom socijaldemokratije forsira bosanski nacionalizam i klasični šovinizam prema svemu što njemu nije blisko. Ne mogu ignorisati radne kolege, poslovne partnere, komšije, poreznike...
BiH postoji. Svaki dan me ošamari njena ruka i tu se za nas ništa promijeniti neće, proždire naše vrijeme i naš novac. BiH kao neke idilične slika prve ljubavi odavno nema, ali postoji BiH kao mučna prijetnja, kao zla kob, kao proklestvo. Sa time nama valja živjeti i u tom okviru tražiti prostor za sebe, kolektivnu i ličnu sreću.
Da se pazljivije citalo Andrica,Ducica,Kocica i jos mnoge ljude fenomenalnih umova,bilo bi nas Srba,danas,mnogo,mnogo vise.
A ti neki "elementi sentimentalnosti" koje gospodin Slobodan Reljic "ne moze likvidirati" bio je samo privid u ocima naivnog i beskrajno naivnog srpskog naroda.
Jedan citat Ive Andrica u pripovjetci "Saka sijena i krvavi noz" nas potsjeca na danasnju situaciju u Srbiji sa parolom "EU nema alternativu".Pa kaze nas Nobelovac:"Pred unezverenim i upornim govecetom koje vode na klanje,seljak nosi rukovet sena.Iduci za tim senom koje mu neprestano izmice,govece brzo stigne na klanicu,gde vec cekaju kasapske ruke i konopci.O nedostiznu saku sena otaru krvav noz kojim zivince zakolju".
A kako prolaze patriote u srpskom narodu koji vijekovima ukazuju na pravi put nacije govori Petar Kocic:"Ko iskreno ljubi otadzbinu,slobodan je i neustrasiv kao Bog,a zivi prezren i gladan kao pas".
A Marko je u pravu, o obe strane.
Može biti da je Komšić ubeđeni socijaldemokrata.
Ne kažem. Zaista može biti.
Ali po "ljubavi" i pozitivnim emocijama prema Srbima i svemu srpskom, on je tipični eksponent hrvatske nacionalne politike, a ne "socijaldemokratske politike".
Drugim rečima, a zašto da se lažemo, mrači mu se čelo a lice izvija u grimasu na svako pominjanje bilo čega srpskog i Srbije same.
Tako dolazimo do paradoksalne situacije.
Može biti da rečeni "socijalista" pa još i "demokrata" zastupa "socijaldemokratiju", no po jednom pitanju, a mislim da je jasno po kom pitanju, između njega i HDZ-a, Hrvatske stranke prava, ustaša, nekadašnjih Račanovih komunista, socijalista, Josipovićevih ne znam ni kako se zovu, i svih drugih političkih segmenata nema nikakve razlike.
Daleko mu lepa kuća, i njemu i takvoj "socijaldemokratiji".
Neka je sprovodi u Federaciji. Široko mu polje.
Dalje ruke od Republike Srpske i srpskog naroda.
Meni je jasno zašto Zapad tera narode da žive „zajedno“ iako zna da je to nemoguće. Zapad čini zločin sa predumišljajem, i to zločin u prvom redu nad srpskim narodom.[/b]
„Zajednički“ život u „Bosni“ nije moguć. Jedino je moguće, pravo, ispravno, pravedno, istorijsko [/b]i HUMANO RAZDVAJANjE NARODA, DA SVAKI NAROD ŽIVI U SVOJOJ DRŽAVI. SVE OSTALO JE ZLOČIN.
NE PRIHVATAM DA MOJA PORODICA I MOJI POTOMCI BUDU ŽRTVE ZLOČINA.
ŽIVELA MOJA DRŽAVA REPUBLIKA SRPSKA !!!
Pažljivije pročitajte čitav tekst, a ne samo njegov
prvi dio i vidjećete da u njemu nema nikakvog
"kukavičjeg jajeta". Po mom mišljenju, tekst je
odličan, analitičan i višedimenzionalan, sa zaključkom koji se ne razlikuje od Vašeg i mog:
Živjela Republika Srpska! A neka se, kako žele, ali mimo nas, organizuju i naše komšije i susjedi.
"Konfederalizacija Bosne je jedini njen put ka stvaranju funkcionalne države.", koju autor propoveda, je neprihvatljiva za Srbe, i naliva vodu na "bošnjačku" vodenicu. Prosto, ovom rečenicom se negira pravo Srba da žive u svojoj državi, za šta su vodili rat i dali desetine hiljada žrtava u ovome ratu, i milione Srba koje su ubili Muslimani i Hrvati u 20. veku. Nikakva "funkcionalna" bih država, baš nikakva, Srbima NIJE potrebna. Možemo živeti kao komšije u dve države, i sarađivati sa čistim računima, ali samo kao komšije, svaki narod u svojoj državi.
dosta izgledan novi rat u slučaju pokušaja osamostaljenja. Gospodin Reljić je ugledan novinar,
poznavalac prilika na području bivše SFRJ, u Evropi i u svijetu. Svjestan je činjenice da za
samostalnost Republika Srpska ne bi imala podršku
čak ni Srbije. U konfederaciji smo svoji na svome,
do prilike kad se izmijeni odnos snaga u svijetu i
dobijemo podršku za osamostaljenje mirnim putem.
Ponavljam, gospodin Reljić je samo realan, a Bošnjaci
ne bi konfederaciju, nego unitarnu BiH.
Isticati da Srbi imaju pravo, kao i drugi narodi, da izraze svoju volju i ostvare svoje pravo da žive u svojoj državi. To je suština. Na tome istrajavati, ne prihvatati nikakvu „Bosnu“ a posebno ne „Baaaaaaaaaaaaaaaaaaazniju“ koju su bombama stvorili ubice Srba (NATO na čelu sa zločinačkom Amerikom, Amerika je kao plaćeni ubica Srba stvarala „Baaaaaaaaaaaaaaazniju“, Amerika plaćena islamskim novcem je ubijala Srbe i stvarala „Bosnu“ po željama Muslimana.)
„Izgledni rat“ je bio i 1992. godine, pa su Srbi hrabro stvarali i stvorili svoju državu Republiku Srpsku, najistorijskiju tvorevinu na prostorima geografske Bosne i Hercegovine. Tu, na srpskoj krvi stvorenu, našu državu, Republiku Srpsku, Amerika je NATO bombama uterala u zločinačku antisrpsku tvorevinu „BiH“.
Jasno je, ne samo Reljiću, da je ovih 20 godina pozicija Srba nepovoljna zbog angažovanja zločinačke Amerike. I tu se odnosi menjaju: Imperija ZLA, Amerika, propada. Kako god bilo, Srbi ne smeju, ne mogu i neće prihvatiti „strah od rata“ da bi ostali muslimansko roblje sve do nestanka. Na kraju, Srbi će realizovati svoje pravo na slobodu i svoje pravo na državu.
I da završim:
Bosna je funkcionalna jedino kada je nema, kada ne postoji.
Ili, kao onaj rimski senator što je svaki svoj govor završavao rečenicom: „Ja mislim da Kartaginu treba razoriti“, i ja ću završiti: Bosna je nasilna tvorevina i ne može opstajati bez nasilja i terora, i kao takva će se samorazoriti.